Misliš u sebi: sada je idealno vreme da počnem. Sa privatnim projektom, blogovanjem, vlogovanjem, potragom za novim poslom, kursevima, treninzima, hobijem, novom knjigom, ili nečim o čemu toliko dugo razmišljaš da je čitava 2025. prošla u planiranju.
Počinjem prvog u godini. Još ako je ponedeljak, savršeno, sve se poklopilo. Ako baš čekaš da se sve poklopi, počećeš 1. juna, jer tek tada prvi pada u ponedeljak.
Ako ne čekaš idealne okolnosti, već samo početak godine, hajde da proverimo. Danas je 13. januar, utorak. Da li još uvek sprovodiš svoju novogodišnju odluku?
Evo da ti bude lakše, nisam ni ja imun. Imao sam tri novogodišnje odluke. Jedna od njih bila je da objavljujem tekstove dva puta nedeljno: ponedeljkom i petkom, a evo danas je utorak. Nije početak nedelje, nije prvi u mesecu i verovao ili ne, nije smak sveta zato što tekst nije objavljen u ponedeljak 05.12. Bitno je da je napisan i da ga ti sada čitaš.
Čekajući idealno vreme ili savršene uslove da započnemo nešto što nam može promeniti život, što nas može učiniti srećnijima, rizikujemo da izgubimo tri važne stvari: snove, volju i naravno godine.
Vreme će uvek prolaziti. Ono može biti tvoj najbolji saveznik ili tvoj najveći protivnik. Izbor je, na kraju, uvek tvoj.
Želiš da pišeš knjigu ili blog, da snimaš vlogove, da kreneš sa nekim hobijem, da vežbaš, da više čitaš, da pokreneš sopstveni projekat ili posao sa strane. Međutim, čekaš bolja vremena, više novca, godišnji odmor ili nešto treće što će tvoj um vrlo kreativno izmisliti. I tako polako ležeš na udoban jastuk odugovlačenja. Reči „kasnije“ i „posle“ postaju svakodnevica u kojoj se osećaš bezbedno.
Psihologija ovo ponašanje objašnjava pojmom temporal discounting. Naš mozak je programiran da preceni udobnost koju imamo danas i ozbiljno potceni cenu koju ćemo platiti sutra.
Jedan od mojih ličnih primera odlaganja bio je koncept brenda koji sam osmislio pod nazivom Eclaviva. Spoj francuske reči éclat (sjaj) i italijanske vivere (živeti). Ideja je bila da predstavlja lifestyle, modni ili parfemski brend. Razvio sam prezentaciju, razradio koncept, ali sam odlagao kupovinu domena i zauzimanje korisničkih imena na društvenim mrežama, uveren da to nikome neće pasti na pamet.
Dva meseca kasnije, neko u Maroku je lansirao kozmetički brend pod istim imenom. Domen je bio kupljen, a profili zauzeti.
Srećom, ima i više pozitivnih primera. Situacija u kojima nisam čekao prvi u mesecu, početak nedelje ili „bolja vremena“, već sam preduzeo konkretne, nekad male, nekad velike korake ka ciljevima koje sam imao. Svaki izbor ima svoju cenu. Tako i odluka da počneš odmah, ili da sačekaš da se kockice same slože.
Cena preduzimanja konkretnih koraka sada često je visoka i lako merljiva, i baš zato nas tera da odustanemo. To je ono što osećamo odmah: proliven znoj, upala mišića, trud, rizik, strah od neuspeha, nespremnost jer smo perfekcionisti i smatramo da nije dovoljno dobro. Teško je. Neprijatno je. Stvarno je.
Cena odugovlačenja je drugačija. Ona liči na kredit koji otplaćuješ neprimetno, u pozadini. To su žaljenje, protraćen talenat, želja koja polako bledi, tiho propadanje neproživljenog života. Retko je računamo, sve dok ne postane prekasno.
Život ti nudi jednostavnu jednačinu:
možeš izabrati „Teško je sada“, što vodi ka „Lakše je kasnije“.
Ili „Lako je sada“, što gotovo sigurno znači „Teže je kasnije“.
Neće biti savršeno. Prvi nacrt, prezentacija ili objava neće biti „vau“. Prva ponuda će biti odbijena. Prvi trening težak, sa upalama.
Zato zapamti: uvek je bolje urađeno nego savršeno.
Savršenstvo čuva status kvo. Nesavršen korak stvara novu realnost.
Napravi jedan nesavršen korak.
Zatim još jedan.
Vreme nije tvoj neprijatelj. Ono je tvoje platno, a šta ćeš na njemu nacrtati, biraš sam.
